Industrijsko-obrtnička škola Pula

PODSJETNIK ZA UČENIKE „KAKO TREBA UČITI“

„KORAK PO KORAK DO USPJEHA"

• Uči svaki dan redovito. Kampanjsko učenje najveći je „prijatelj“ loših ocjena.
• Odredi mjesto na kojem ćeš kod kuće stalno učiti i pisati domaću zadaću.
• Potrudi se učiti uvijek u isto vrijeme.
• Izradi plan rada. Važno je znati što trebaš obaviti u određenom danu.
• Prije učenja pripremi sve stvari koje su ti potrebne za učenje i ukloni s radnog stola sve što može odvući tvoju pozornost s knjige.
• Dok učiš- ugasi televiziju, stišaj radio.
• Počni učiti s nekim laganim predmetom, a zatim uči ono što ti je teže.
• Izbjegavaj  učiti dva teška predmeta jedan za drugim.
• Izbjegavaj učiti dva slična predmeta jedan za drugim.
• Dok čitaš-misli na to što čitaš.
• Nemoj učiti gradivo „od riječi do riječi“ kao što je zapisano u knjizi ili bilježnici. Učiš li napamet-samo ćeš izgubiti vrijeme.
• Kada učiš iz udžbenika-ne preskači tablice, skice, grafikone i slično-prouči ih, jer to omogućava bolje učenje, razumijevanje i zapamćivanje.
• Podcrtavaj ono što ti se čini važnim, piši bilješke dok proučavaš lekciju.
• Potraži značenje nepoznatih riječi u rječniku, enciklopediji ili pitaj roditelje, stariju braću ili sestre.
• Naučeno gradivo ponavljaj češće.
• Ne prekidaj svaki čas učenje, ali se odmori kad osjetiš umor.
• Kada naučiš sve što si trebao, pripremi torbu za idući dan za školu (udžbenike priručnike i bilježnice, pribor, olovke, kalkulator).
• Ponavljaj i na satu. Odgovaraj u sebi, tijekom ispitivanja, na pitanja koja su postavljena nekom drugom.
• Na satu budi discipliniran i prati nastavnikovo izlaganje.
• Na satu budi aktivan-javi se kada znaš odgovor, pitaj kada ti nije jasno.
• Redovito dolazi u školu. Ako izostaneš, prepiši i nadoknadi gradivo koje je obrađeno.
• Vodi evidenciju svojih ocjena.  

KAKO SE UČI...

...POVIJEST, ETIKA, VJERONAUK, POLITIKA...   

        To su narativni predmeti, što znači da se sadržaj pripovijeda.

Lekciju je potrebno obavezno najprije pročitati „u komadu“ da bi se shvatilo o čemu je riječ i što je bitno.

Zatim ponovo čitati, ali dio po dio (po ulomcima u knjizi). Može se podcrtati olovkom ono što je najvažnije. Također se mogu na rubu knjige ispisati najvažniji pojmovi (ili samo novi pojmovi).

Zatim se po dijelovima prepričava ono što je bitno. Da bi se stekao dojam o cjelini i da bismo postali svjesni onoga što je najvažnije u lekciji, dobro je u bilježnicu ili na izdvojeni papir napisati skicu lekcije. Pritom se služimo kraticama (koje možemo sami sebi odrediti) i strelicama (kad povezujemo događaje ili činjenice koje proizlaze jedne iz drugih), pišemo zabilješke ili radimo skicu; ne pišemo cijele rečenice nego svaku novu misao (činjenicu, događaj, pravilo) pišemo u novi red.

Moramo li za domaću zadaću riješiti zadatke iz radne bilježnice, nećemo se najprije „baciti“ na taj posao i „kopati“ po tekstu lekcije u potrazi za podacima za rješavanje pojedinih zadataka. Baš suprotno, radnu ćemo bilježnicu ostaviti za kraj, tek kad naučimo lekciju.

...HRVATSKI JEZIK...

        Nekima je dovoljno što paze i slušaju na satu i što, osim lektire, čitaju druge knjige-ostali moraju dodatno vježbati analizu rečenice, pravopisna pravila, analizu književnoga djela...

Da bismo naučili gramatiku, moramo je razumjeti. Ako nam nešto nije jasno, moramo pitati nastavnika, prijatelja iz razreda, roditelje, stariju braću. Ostaju li nam „rupe“ u poznavanju gramatike, to će nam se, kao i u matematici, prije ili poslije „osvetiti“.

Pravila pravopisa moraju se učiti napamet i vježbati na primjerima koje radimo na nastavi i pišemo u bilježnici, a možemo se poslužiti i primjerima iz udžbenika ili priručnika.

S posebnom pozornošću moramo čitati ispravke pogrešaka koje nam je nastavnik pronašao u školskoj (ili domaćoj) zadaći.

Da bismo se lijepo izražavali, i usmeno i pismeno, nije dovoljno čitati samo knjige iz lektire. Onaj tko mnogo čita ima bogatiji rječnik, lakše se izražava, piše slikovitije i zanimljivije i, naravno, dobiva bolje ocjene iz slobodnih sastava.

Od velike pomoći može biti i posjet školskoj knjižnici-osim posudbe knjiga, s  knjižničarom uvijek možeš razgovarati i zamoliti ga za pomoć u učenju gradiva ili  pisanju sastava i referata.

...MATEMATIKA...

        Matematika se uči vježbanjem, vježbanjem i samo vježbanjem. Ali da bismo uopće počeli izrađivati zadatke, moramo najprije razumjeti matematička pravila. Zato je potrebno na satu biti pažljiv i potpuno sabran.

 Ne znamo li kod kuće riješiti nove zadatke, najprije ćemo dobro proučiti one koje smo izradili u školi i logičnim zaključivanjem doći do načina kako se rješavaju zadaci određenog tipa. Ne bude nam li ni tada ništa jasnije, morat ćemo potražiti pomoć (roditelji, prijatelji, dopunska nastava u školi, instrukcije).

        Važna napomena: i oni koji matematiku „kuže“ i „kapiraju“, moraju mnogo vježbati. Veliki fizičar, matematičar i filozof Albert Einstein rekao je da je za postizanje uspjeha samo manjim dijelom „zaslužan“ talent, a najvećim dijelom-marljivost i upornost. Zamislite na primjer nekog maratonca koji uopće ne trenira već samo nastupa na natjecanjima-bi li takav „sportaš“ ikada dotrčao do cilja?!

...STRANI JEZIK...

        U svladavanju stranog jezika više vrijedi petnaest minuta redovitog učenja svakog dana nego jednosatno učenje, ali samo dva ili tri puta tjedno. Zato je korisno svakog dana pročitati naglas tekst iz udžbenika, riješiti pokoju vježbu i, ako je moguće, poslušati lekciju s CD-a (možemo čak raditi neki fizički posao i pritom slušati tekst). A kad gledamo film u kojem se govorijezikom koji učimo, potrudimo se ponekad „zaboraviti“ na prijevod u dnu ekrana, slušajmo i pokušajmo razumjeti originalni tekst.

        Pisanje na stranom jeziku vježba se rješavanjem zadataka iz udžbenika ili radne bilježnice, prepisivanjem kraćeg ulomka ili rečenica iz knjige. Ako nam pisanje diktata stvara probleme, zamolit ćemo prijatelja da nam pomogne i diktira kraće ulomke iz knjige.